petak, 20.01.2012.
Kaluđer svinja
Stopama po stopama
zavaravam tragove
prate me snovi
jalovi vratovi
sa sabljama od istine.
Govorim u sebi
da me čuju i prokleti
licem u blato k zemlji
pepelom se ponavljamo
tamjanom gušimo
istine bojimo
i tijelima hranimo
nedorečeno nedonošće
isječenim stablima kličemo
koliko nas ima u prolazu
koliko nas čeka u ponoru
spavaju samo raspeti križevi
ogromnim kamenjem zatvaramo oči
gutamo tuđe laži više no svoje
genitalije milujemo ispod sunca
noću se sakrijemo ispod ponjave straha
i slinimo tako silno tako jadno
i ako ti se nasmijem u oči i oprostim
mrzit češ me još više kao da sam veći.
Sagledan ispod breze nemoćan
raširenih ruku na raširene noge
stupove srama gdje se objesim
svaki put se ponovim ne pomolim
zatvorim oči i baš kao sad pomislim
kako je lijep i tako slijep
ovaj vrt od ilovače
gdje sakrivamo sebe od drugih
dok tražimo oproštaj na kraju
i ribu i jagnje i pticu
svinja gladi proguta kao kesten
i traži još više i ruje još dublje
licem u blatu k zemlji...
srijeda, 04.01.2012.
ponoć je...
Poklopili smo tijela
kao kazaljke na satu
ponoć je...
Pokušavaš mi biti bliža
pokušavam biti dublji
više od ove riječi
više od svake misli
na leđima kornjače
tražimo karavane
i nismo sinovi pustinje
mada oči naše ne vide
od pjeska ove istine
suhe i škrte i uprte
naše su kolijevke prazne
naše su ekstaze
danima udaljene
nama su kiše plodne
nesuđene i ne kvase
se pupoljci na vratu
samo suha riječ
umotana u olovo
i grudi tvoje nisu
dine koje ću osvajati
koje će vjetar raznositi
po mojim rukama oblikovati...
Poklopili smo tijela
kao kazaljke na satu
ponoć je...
srijeda, 23.11.2011.
govori gora
Čujem pjesmu praznih krletki,
govori gora sad iz njih.
Nasute praznine, odjek skriven,
redovno ti mašem sa dna.
Na velikom dlanu uzmiče,
podla dama širokih ramena,
poision doista istrošen,
spreman na poslijednji casbah.
Necu otići prije kraja,
gužve sve uzmiču prema gori,
krletka prazna,islikan prolaz,
navikla duša na ovu vlagu,
sažvakan Skoal sladak na kraju,
ispljunut kao i ja.
nedjelja, 04.09.2011.
4 t
Uploaded with ImageShack.us
Što ponudim sa svoga stola
apetit tvoj pojede za tren
i još gladan stane
uz moje noge kao da prosi
moli me lažnim osmijehom
i privuče mi se bliže
kao da mi želi reći
daj mi od istine još zalogaj
vrijedan mi je svaki oblak
i kiša koju ispustiš a znaš
da je moje trajanje u plakanjima
i da sva voda ovoga svijeta
ulazi u more života
u kojem ti pecaš za mene
sve svoje riječi
sva svoja dijela
koja na kraju skupiš
na sred stola staviš
i sve meni daš
a i sama sam lovac
na ribare bez mora
koji u suhom koritu
zabacuju oblake poput tvojih
željni tuđih priča
kao da su sve istine
teže od njihovih laži
i kao da su te tvoje
olako prosute na sred stola
samo tvoje i ničije
kao da je samo tvoj put veliki
kao da su samo tvoje noći procvale
zbog svih jauka i plača i jecaja
kao da su sva tvoja jutra jutra
i tuđa jutra nisu samo buđenja
molim te otkini još jedan komad
moja su mora začarana
zbog tebe...
petak, 10.06.2011.
nad rupom
subota, 04.06.2011.
skru ju
Ponekad se ovako dugim rečenicama obratim vama s druge strane monitora.Ovo moje zagledanje u monitor nije pokušaj da vas hipnotišem ili ostavim u ubjeđenju da sam nekakva produhovljena osoba ili osoba nastanjena u potkrovlju raskvašenog krova.
Samo se podsjetim da redovno nismo svijesni onog što imamo i što nam je tu svakodnevno pa se iskrademo u nekakvim jednodnevnim izletima uz komad kruha i paštetu zatražimo od tih jednodnevnih leptira da nas služe kao da smo pretplaćeni na svaki magazin stvarnosti.
Zapravo, koja je svrha svakog osobnog pražnjenja da tako nazovem rekapitulaciju duše koja po nekakvom ustaljenom programu progovori samo u intermezzu moga obraćanja vama, a tko ste zapravo vi?
Uspaljena tinejdžerka koja se rasplače na svaku nježnost, osam puta ostavljana žena koja više ni sama sebi nevjeruje da postoji nešto više osim zla, osjedjela usjedjelica koja nema ništa osim tuđih slika koje je uspijela pokupiti na gay chatu i sad bi da vrati taj crno bijeli film i presnimi na vhs iako je svijesna da je i to prošlo vrijeme od glagola prikazivati.
Ili si jednostavno nekakav zbunjeni dečko koji je imao prije tri tjedna dobar sex i sinoć vam je djevojka priznala da je trudna i ti prvo što pitaš je kako je to moguće i već drugi sekund tipkaš u google: Abortus i otvara ti se ovaj moj blog koji ti neće objasniti i dati upute kako da za 350 eura riješiš sve odgovornosti koje te čekaju kao mladog oca.
Mislim da je bolje da ne pokušavam da otkrijem vaš indetitet nego da vas jednostavno nastavim zamišljati kao tamnu stranu mojeg monitora koji je naslonjen na zid tako da baš i nemate puno vremena i prostora za bilo kakve egzibicije tj. pokušaje da ostavite komentar sa naslovom "Skru Ju".Mogu vam samo poželjeti da me redovno čitate jer ukus vam ne mogu oduzeti.
petak, 27.05.2011.
mad world
Odmotava se samo od sebe
Ljušturom I travom umotano
U polujasnoj magli
I tiho zaplače
Potiljkom na zemlji
Zvijezdama iznenađen
Svrsan samo majci
Okrenut sjeveru
Diše i doji mlječni put
Osluškuje kao bez straha
Odjekuju povici I kopita
I vjetar kao groznica protrese
Bradavice se skore
Presuši i istina
Jer laž se pije u potocima
Kamilica miriše
I kad nema upale
Gnojne kese nad zubima
Grizemo bez apetita
Vadimo organe u rasadnicima
Bodemo samo analno
Bezbolno se zatvaramo
U ljušture i trave
I ponekad ovako zaplačemo
Svrsni samo majci
petak, 04.03.2011.
što mogu
naši dani zatamljeni
i pune oči te prašine
sagorijele kosti
prepečeno meso
a glad nikad veća.
I što u meni
i što u tebi
zagrebe dok pustinja
puni nam naše oči
istine slijepi siti smo bili
sebe i drugih
naviknuti na jutro
topli kakao
nekoliko posljednih stranica
pročitanog romana
lažne imperije
nismo živjeli baš
i nismo se smijeli smijati
sramoti nesreći patnji
koliko smo sada veći
koliko se poznajemo
bolje sad vidimo u mraku
kuća do moje to gori
bolje sad vidimo u mraku.
petak, 04.02.2011.
Peta Sezona
Zgrušane osmijehe sabirem
u meni plače peta sezona
te vječne tišine ribom hranjene
spajaju kapi sitog monsuna.
Da li te ima,
da li te gone,
godine spuštenih ramena
praznih korpi htjenja
isprekidane minute dahtanja
netko opet ide,
sakrij se....
Da li te ima,
da li te gone,
albumi napunjeni sjenama
duše bogatih
duše siromasnih
isto smrde
ako plaču
veze silikona
na ikoni blijede
sve nemire kuju sjete
da li te ima,
da li te gone,
kiše moje
petih sezona
da li te ima,
da li te gone,
nastajanja
nestajanja
nedostajanja
bez mundira
glavom...
četvrtak, 20.01.2011.
Lovecraft
Došao sam do samoga kraja
nikad bliže zvijezdama
nikad dalje u stopama,
uvijen u bljesak
razdvojenih sijamaca.
Tko sam, što sam,
koliko sam, od koga sam,
stalno sam, samo sam?
Navijen od ramena gore
izdvojen i utiskan
u jednu riječ,
sakrivenu u pečatu.
Nisam tvoj Sadako,
živjeti neću morati,
u blatnom tragu
tvojih umornih konja
koje si do krvi izjahala,
bez juznjačkog sedla
kojeg sam darivao
svakoj prestupnoj godini.
subota, 11.12.2010.
K-9 or Gay
Od kamena sjeme
polupane glave rušimo
zidove srama na ranama
gnoja od spokoja
ovisnosti o milosti
isklesani kleče
još samo jedan znak
samo me razuvjeri
i potop prijeti
klonirane kolonije prošlih
nisam ti samo sin po osmijehu
otac sam ti majčin brat
pravo glasa bez glasa
otvara sama sebe
tvoja majka mojih majki
zemlja škrta po nagovoru
muških zagrljaja
dugom obasjanih stražnjica
i venerinih planinarki
istruganih peta od veranja
od kamena sjeme
kamenom na sjemenište
sjemenom na kamen
plodno se
nestajemo
petak, 17.09.2010.
naličje jednog kaputa
Istjerao sam sebe na sumrak
gubeći boje jasnije se vidim
taj kaput pored puta moga
nije skrojen da grije tijelo
skrivajući lice štitimo druge
zaposlimo svaku novu misao
odaberemo si samo kraj.
Istjerao sam i tebe na sumrak
da prepoznaš tamnu stranu dana
stvorena samo za poklone
poklanjaš mi kaput sudbine
bez ovratnika bez rukava
ne mogu štiti sada tebe.
Istjerao sam i sumrak iz nas
da vidi stvarnost zidanu izvana
priviknem ga bez kaputa
priviknem ga i bez boja
ali neće bez mog lica.
petak, 06.08.2010.
samoćama izazvane
petak, 07.05.2010.
Lijepo je bilo krvariti
Ja sam jedna od onih zakaluđerenih
budala koja osim premlaćene ljubavi nema ništa misleći da je i to dovoljno da
se održi kazna vezana nejasnom prošlošću jednog
tako providnog jutra koje samo jesenje proljeće može da stvori.
Tuga koja se slijevala dugi niz godina, danas,
vjerovatno poticana veselim kapljicama koje su redovno bile tužnije od samih stolova oko mene u danima tame.
Za čovječanstvo postoji vrijeme prije Krista i vrijeme poslije njega,
ja svoje vrijeme mjerim drugačije mada nam se svi svetci poklapaju, sve dolazi redom,
vrijeme prije mraka i vrijeme poslije mraka...
Navika, naslonjena potkova pobjedničke utrke koja se nikad nije ponovila koja je samo bila
biti i ostati, koja me koštala stanja kojeg smijem nazvati rekapitulacija duše...
Saharin je bila i suviše gorak, korištena prebrzo, premnogo, istrošena u prokletosti
nejasne prošlosti moje.Ovo je slijedeći dan poslije jučer...
"neću biti nedorečen
neću spajati
navikama
naše obraze
koji pridržani
u dlanovima
naginju
prema prozoru
u kome je
svjetlost
bijela"...
Svi su se uvukli u svoja ramena bez obraza lakše podnosimo svoje laži. Kucao sam ti davno na vrata kuc, kuc,kuc...
Danas živimo u nekim desnim hemisferama, osluškujemo susjede, kucaju i oni na vrata
nock, nock, nock...
Željan sam slavonsokog hrasta.
stigao je prije
nego je stigao
da zavadi obje
ruke u zraku
umorne od mahanja
zadnjeg ovog
Mogu dugo ostati budan kao da je noć jedini saveznik kome vjerujem i kao da neprospavana nije ništa bolja od naspavane, trijezna od pijane...
bez oklopa
prazna kao noć
izrasta snen
vezan za krila
prah je na njima
dodiruješ i ubijaš
svakim pokretom
leptira u prvim
koracima
slobode nema
u njima ili nama
pitam sebe
Pročitam ponekad stih, dva, onako iz sredine
splasnutog sjaja
ove luke očaja
u kome ležim
Nisam baš u svakom stihu nisi niti ti, tko sam što sam?
Redovno dišem, završavam dan ispunjen nikad sebe pun.
Spalit ću i ovu noć na lomači...
da je zrak
samo sloboda
udavio bih
sve svoje dane
u prvoj kiši
i udahnuo
i izdahnuo
isti tren jer
sebe ne čekam
Znam da je nešto iznad nas, nepojmljivo i nepoznato. Prepoznam ponekad u oblaku znak koji mi govori u zagonetkama...
"U noći presvučenog titana
kipovi naših tijela šute
lijepo je bilo krvariti
pod ovakvim nebom
a jutro će pronaći samo
odgovor zamišljenih
pluća u tvojem krilu
jer u tvom naručju dišem
i srce morskom solju napunjeno
u svakom licu vidi tvoje
lijepo je bilo krvariti
pod ovakvim nebom."
nedjelja, 18.04.2010.
Sve se (Krpeljima 1992)
Sve se osim groblja smanjuje
posljednji plotuni paraju moja sjećanja
nadgrobne ploče bez lica
prepoznam im osmijehe
vidim svoje djelove u njima
sjete li se oni ponekad nas
u praznim čašama kad muzika
nadjača našu bol skrivenu
prepoznam ih u svitcima
prepoznam ih po pramenovima
prepoznam ih u svom dnevniku
koji i živi zahvaljujući njima
često se stegnem u grču
stisnem zube kao prvu noć
ako i ne provirim nestat će opet
i sva milovanja istih sjena
i nije ih pucanj ubio
i nije im metak skinuo osmijeh
i nije im rat ruke prekrižio
i što će mi ruke moje
kad rukovanja više nema
i što će mi vise oči
kad ih žive ja ne vidim
i što će mi moj osmijeh
zalijepljen na ovo lice
tužnog klovna uplakana
i što će mi sjećanja
ove ovce bez krpelja
i sve se osim groblja smanjuje
nadgrobne ploče bez lica
na svakoj od njih
moja tuga počiva
na svaku od njih
posadim drvo života
i sebe zalijem
zbog vas i živim...
petak, 05.03.2010.
Poste Restante
ponedjeljak, 01.02.2010.
traži se pas
Abortus Duše (bez cenzure)
Raspet sam
Pit Bull Shit
Oda ludilu
petak, 22.01.2010.
svakako
Meni ostaje još jedan ili dva
osmijeha dodira
poljupca možda
tko zna
Zagrebao sam ti opet vrata
mogu li ući
da tren pretvorim u ton
prozirna namjera opet
više izlazi spokoj
ja ući neću moći
zagrebao sam ti opet vrata
jesam
nije pokušaj da se sastave
rastavljene otuđene kišne
sudbine procijeđene vrlinama
da se zaborave motrenja
preskakanja stihova
bolesnih stihova
zagrebao sam ti opet vrata
mirišu daljine iz mene
navukla si i preko mene
onaj oblak što na mač liči
posječenim koljenima opraštam
opraštam i tebi
opraštam i noktima
nisu te zagrebli duboko
do krvi
do mesa
da budeš kao i ja
budna na stomaku
krvavih leđa
od nošenja
od zanošenja
od nanošenja
od prenošenja
od košenja
od trošenja
od prošenja
zagrebao sam ti opet vrata
ne otvori mi
svakako ću umrijeti
sam....
petak, 15.01.2010.
mute
četvrtak, 07.01.2010.
pametno-plava
Sagledan u tebi označenim granicama
ukusi strasti opet pljuju
nema tu ritma, rime
slovima ću platiti svaki plavi dan.
Gledan s visoka dugih nogu
kratke pameti me stežu
plitki potok mislio sam
do koljena do koljena
na koljenima sad do vrata.
Želje začepljene poput šolje
smrde u meni, smrdim i ja
neugodni mirisi, rekli bi neki
to je smrad, poznam toliko sebe.
I opet ti...
Plavo-pametna sebi
puštaš vodu
otišao s njima nisam
želje prema zatvorenoj cijevi žude
na koljenima sam još
plitak potok, meni do vrata
morima sam slao prazne boce
stidnim dlakama palio signalne vatre
da me nađu, da me vade
ne iz tvojih, ne iz njenih,
iz mojih govana sad.
Dižem napokon ruku u zrak
poznati znak, čeka na slamku
osmijehom se oprati neću
neću ni vodama Artemidinog mora
mora, škrtih obećanih obala, eh.
Plitkim potokom, opet do koljena
meni do vrata, na koljenima
na koljenima plivam potokom do mora
škrtih obala, obećanih...
petak, 18.12.2009.
Preko glave
Bijelom horizontalom odvojene plave,
mora i neba na paletu istiskujemo,
polarizirane boje srebrenih tijela,
miješamo kao da su naša.
Nismo samo mi Afroditu u amfori pronašli,
Na Amorovom targetu statirali,
Saltima iz duše iskakali,
bili smo prvi na kraju,
obični plavi valovi,
strujama u moru ljubavi,
nošeni prema obali,
svijest u savijesti probuđena,
plač iskonskog bilja,
izlijećiti neće bolesti naše,
traženja pune ruke plave,
istrošene kosti ove ribe,
isplivane u svakoj čaši,
opet, plavog otrova,
šolju i crvima začinjenu tugu,
nisam ugasio,
nisi ugasila ni ti,
puzajući po podovima,
svih svijetskih klubova,
tražeći u tuđjim cipelama,
odgovore vezane pertlama,
trenutke iz tanga slegnutih ramena,
usana nikad bližih do tad,
njega plesačem učiniti nečeš,
ritam tvoga srca nemaju lovci,
mirazom opčinjene hijene,
njega nečeš učiniti po meni,
paralelni svijetovi tišina,
glasniji su bez srama,
naslovnih strana žutog tiska,
gledam te često,stalno,
u njima poljuljam svijest,
izdam sebe u najam,
bacim paletu u zid ovaj hladni,
natjeram ribu na još jedan krug,
okrenem strop iznad sebe,
zatvorim prozore na glavi,
spustim se dole do one uvale,
milju niže od Karlobaga,
pustim ribu u more,
budem satima tih kao kamen,
odem kad plima dođe,
plivati u "preko glave"
nisam naučio još....
In focus 1999
srijeda, 16.12.2009.
Čuvar galerije
petak, 11.12.2009.
Hell's bell's
nedjelja, 06.12.2009.
razLIKe
petak, 04.12.2009.
otvori ih ....
utorak, 01.12.2009.
Drvo za vješanje I II III
I
U hladu drveta širokih ramena
sjedio sam bez sjećanja
na slike te bez okvira
koje su visile na granama
visoko iznad mojih riječi
ljuljale su prošlost
koja se spremala na spavanje
naviknuta na ponavljanja
greškama izgrebana stakla
nisu mi zaštita bila
zaštitu sam našao jedino
u sjenama ovih sjećanja
u minutama ispovijeda
iskren kao put
koji me doveo do ovog
puta bez imena
do drveta širokih ramena
pod kojim sam zakopao
usne koje su ljubile
slike te bez okvira
sada tek visim
...............................................
II
Na drvetu obješenih sjena
nisam tebe pronašao
kao i godinama prije
u mraku bez osmijeha
dok sam još na nogama plovio
dva metra iznad zemlje
mogao sam biti ispod
više puta nego iznad
dva metra iznad zemlje
plovio sam radi tebe
konačnog pomirenja
naših otrovanih paučina
od stabla do stabla
svih ispisanih imena
od grane do grane
okačene sjenama
nekih tuđih traženja
sličnim mojim ispovijedima
dva metra iznad zemlje
mogao sam biti dublje
da sam u mislima ovim
plovio malo duže
znam da si tu
.........................................
III
Mogu li koračati noćas
zajedno sa tvojim koracima
u smrt obučen kao i ti
po ulicama nasih stradanja
popločanim naličjima pasa
vjernih zbog sitosti
koji se piške na svaki
nas isprošen uskličnik
čuvajući naše granice
ustajale od smrada.
Mogu li koračati noćas
zajedno sa tvojim koracima
u smrt obučen kao i ti
do one dvije jabuke
tvoje i moje adamove
obješene na ulazu u grad
na drvetu osakaćenom
bez daška vjetra
što se njišu namjerno
pokazujući nam osmijehe
kao da smo parodija.
