Abortus Duše

nedjelja, 14.05.2017.

zid





Zbog zida tog dišem sporo

pogrešne korake za oktavu dižem

tjeran opet sinfonijom

petom šestom...

Prema tebi pored zida

napinju se basa žice

glava sada opet kisne.

Sjenom stupa druga noć.

Jednom opet pored zida

ispod magle duha svog

pokušat ću preći preko.

S druge strane zida tog.

14.05.2017. u 17:26 • 5 KomentaraPrint#

o ljubavi

Free Image Hosting at www.ImageShack.us






Zar su samo moja ramena

tužna, spuštena i netaknuta

po nekoj crti već iscrtana

savijena do boli od tereta

tog ogromnog križa koji sliči

raširenim rukama tvojim

raširenim nogama koje stežu

mornarskom vještinom

taj kanap slabi

moj vrat koji se gubi

u svakom tvom uzdahu

vrisku i jecaju

mojim ramenima koja se bude

pored prozora otvorena

a jesen je hladna, tužna

poslije svakog uzdaha

ponovo se propnem

pa na nožnim prstima

postanem veci od dunje

koja me redovno mirisom

podsjeti na samoće

koje nisam isprao

u onim kazanima

uz one vatre

uz one...

Opet se vraćam na njih

suze koje vječno prate

zbog kojih se sakrijem

zbog kojih izgubim muškost

grub glas, oštar pogled

postanem sitni trag

fleka u zidu samoće

zidanom od uspomena

jedne te iste žene

stare zidine se teško ruše

a teže mi je izvan njih...

Koliko sam samo vezan

a da sam i bio izvan

tko zna da li bi sada

pisao u noći gluhoj

punoj

mojih sitnih jauka

jos sitnijih molitvi

umornih ramena izgrebanih

tvojim noktima koji kidaju

sirovo meso mojih nadanja.

Koliko te volim ljubavi...

14.05.2017. u 17:24 • 4 KomentaraPrint#

otvori ih ....



Pa kakva si mi ti inspiracija

ako moram za svaki stih povući

cigar dima gutljaj vina

i sačekati da mi se otvoriš

kao starbucks

i da te prvi imam

blljutavu

i kako da te povežem

moji monolozi nisu

tvoje oči pretočene

i koju smisao u misli

da dokući onaj bez ljubavi

neljubljene ljubavi poput tvoje

i koji naslov je isti kao i ime

tetovirano srce moje ima

i kako da te provučem kroz padeže

instrumental nije instrumentalka

pa kakva si mi ti inspiracija

ako moram za svaki stih

proći pokraj njih

tih ukletih vrata tvojih


14.05.2017. u 17:24 • 2 KomentaraPrint#

sedam otkosa






Okrenuti mi prozori

prema tvojim pogrebima

kako se snalaziš sad?

Kopamo po mraku

tražimo prije žetve

one kosce jeftine

što na noć navuku

i preko ramena

i preko tuđih njiva

sedam otkosa,

u otkosu jednom.

Moj će prvi,

velim ja mraku,

raširenih prozora

tražeći zadahe

ugledam tebe

gdje ga guraš,

svoje ruke prljaš

velim ja u mraku,

sadeći ih uspravno.

Moj će prvi,

sad se ti dereš,

vrane će mi pomoći,

zatvoriti prozore,

kaznit će strašila.

Moj će prvi,

velim ja u mraku,

s bakljom iza tvojih leđa,

nikad nisi dogorila.

14.05.2017. u 17:19 • 4 KomentaraPrint#

Capella

Koga ti sada gledaš

sitnog na sjevernom nebu

i kome ti sada trpaš

u ruke bijeli oleander

da se zamisle svjetovi

izmakli ispod kapuljače

tog mrtvog stražara

na mrtvoj straži

ispred stare kapele

punoj naših obećanja

radosnih pogleda

tako bliskog neba.

Koga ti sada gledaš

prozivana ikono

u šaci tamjana

gdje samo padamo

svaki put želeći više

svaki put moleći te za kraj

na modrim koljenima

nema mjesta za strah

na modrim usnama

nema mjesta poljupcu

u modrim očima

nema više suza

u njemu u nama

živi neka druga jad.

Koga ti sada gledaš

unutar zidina našeg sna

ispred stare kapele

pune naših obećanja

radosnih pogleda

tako bliskog neba...

14.05.2017. u 17:18 • 5 KomentaraPrint#

kome







Oksidiram u kupinama

bakrenom kipu sijeku pišu

koji mu kurac sad tepaš

Nije li on krivac za zlo

ponizno ukrižano pašće

gomila kostiju u vatri

druže se noću kroz

pjesama i ratova nikad

i zastava spomeni i stijegove

izrešetane bezimene ulice

čekaju na heroje u podne

gomilu djece

kome da se osvetim

nisam kamen

ako sam jalov

izrešetani bezimeni ljudi

čekaju na ulice

asfaltne poljupce

tuđe duge šetnje

tuđe sinove na biciklima

kome da se osvetim

nisam pustinja

ako sam bez duše.

14.05.2017. u 17:16 • 2 KomentaraPrint#

šutnju doneseš








I na ramenu proneseš šutnju

ganut u halucinacijama kraj

ostavi mi suđe neoprano

čudim se tišini noćima poslije.

I na ramenu proneseš šutnju

jednodnevne leptire ispratim

dugo poslije gledam taj prah

stojeći na pragu ispred svjetlosti

podignem obrvu spojenih otoka

ispratim svaki tvoj zalazak.

I na ramenu proneseš šutnju

nađem ravnotežu na koljenima

kao dvorac od pijeska sačekam

plimu doneseš u koracima.

I na ramenu proneseš šutnju

obećaš još veći povratak

na tračnicama odvojenih svjetova

zaboravljene potpetice

nikada završenog plesa

izdignem se svaki put kad

na ramenu proneseš šutnju...

14.05.2017. u 17:14 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2017.

sa DNA ti mašem







Šapuće mi moja glava

zemljom napunjenih usta

o nekim krugovima

koji nedostaju iznad nje

o nekim zvijezdama

koje su sada dalje

sitnije i manje.

Šapuće mi moja glava

tiho da ruke ne čuju,

kako ona kaže,

jer ruke su ubile

dvije minute

tog bolesnog života

koji je postao vječnost

poput nas

moje glave,mojih ruku,

o kako mi je vruće

o kako bih i tebe

povukao prema dnu.

Šapuće mi moja glava

kako nije mogla misliti

zbog srca podivljalog

tako hladnog,

a tako mi vruće,bože.

Šapuće mi moja glava,

moli me da ne klone,

jer pije se,ariel časti,

piju se mješavine

laži i istine,

pije se zbog vručine,

pije se iz pehara

pije se po šest gutljaja

pa se šest puta nazdravi

šestom čulu koje tek sad osjeti...

Šapuće mi moja glava

puna kajanja ustajalog,

samo da si povukao i nju

ne bi sada gorio

od samoće.

11.05.2017. u 07:29 • 2 KomentaraPrint#

Oda ludilu





Evo sad da napišem

pjesmu nad pjesmama

da se svako od vas u njoj nađe

da se sakrije

da se istina o njemu otkrije

bio bih isto vrijedan

bezvrijedne sućuti što me kvasi

analnog otvora punog želja

da budem jednom prvi

da budem onaj koga se želi

da kralj oprosti pečat

isklesanu ikonu pred kojom klečim

nerazumljivu molitvu starice

to odmotano klupko stradanja

zaživjet će jednom i ljubav

povezat će se ruke djece

podvezat će se majke

plodno me kiša rosi

I da sad napišem

pjesmu nad pjesmama

rak pod krunom kao pod lupom

diše nam dane kao svoje

žive nam živote otima

bol nije samo tvoja i moja

kolijevkama podupiremo zidove

osvajamo prostore tišine

slušamo samo eho uma

možeš li u planini biti planina

možeš li u šumi biti šuma

možeš li u riječi biti čovjek

sakriven iza istine

ogrnut plaštom starenja

biti samo jednom svoj

i bez stiha naći utjehu

u naslovu znati kraj

da si samo otvoriš oči jutrom i znaš

danas počinjem bez nadanja

danas znam da sam potreba

da se dajem isto kao on

nesebična crta bez bola

da se lako progutam

da se lako pročitam

da se lako svarim

da me se sjete kao i tebe

trijezni a ne pijani

veseli a ne tužni

ljubljeni a ne ostavljeni

ikona nije znak

put nije iz mraka

pseto nije u lancima

ruka koja hrani

pogled koji obećava

evo sad da napišem

pjesmu nad pjesmama

ostali bi opet isti

i vi i ja

u istini lažni

u obećanju neispunjeni

u osmijehu iskrivljeni

sakriveni iza riječi

baš kao i ja

11.05.2017. u 06:44 • 10 KomentaraPrint#

tarantalov vrt





Svaki put kada zatvorim oči

isti koraci mi dolaze u susret

istim ritmom se približe srcu

pokucaju snažno

pokucaju opet

zatim uđu

tiho i bez pitanja

vrata ostave redovno otvorena

puste i hladnoću da uđe

puste i sumnje

i slutnje

sve namotaje moje boli

sve samoće koje sam otjerao

i nedovršene krajeve

mojih tragedija

mojih prošlih života

mojih rupa

svih mojih promašaja

svih mojih inspiracija

koje ne dolaze iz dosade

koje bih mijenjao za osmijehe

rado bih mijenjao mladost

za tvoju starost

jedan prema pet

opet muk

koliko još dugo češ ostati danas

podočnjacima obilježim susrete

napuklim venama ispišem datume

povezane su sve slijedeće

prošle su podvezane

namjerno

meni

da budem zemlja opet

jalova i žuta

da budem lonac

napravljen od nje

da skupim opet ove suze

i prospem prije mraka

po bjelim ružama koje

rastu u nekim tuđim vrtovima

tarantalovim

11.05.2017. u 06:32 • 4 KomentaraPrint#

painkiller






Sakupljen svijet istine teške

laž se pije u potocima

na koljenima opet govorim

krv i mlijeko u potocima

na koljenima govorim

dolaze opet dani

poklanih vratova sirovih

tražit ćemo krivce

po genitalijama tuđim

suce pronaći u paklu

ili će oni pronaći nas

vrijeme je ispred

na koljenima

smrskane prošlosti

uzdižem ti ime ponovo

dalek' si mi Bože

na proplanku doline suza

kao da smo halucinacija

prevelikom dozom stvorena

od izmišljene ljubavi

korov se hrani prije cvijeta

isto je i s ljudima.


1999

11.05.2017. u 06:29 • 2 KomentaraPrint#

uvjetna kazna




I tebi su donijeli

ponoćnu presvlaku mudorsti

da se ne utopiš

u moru mojih razmišljanja

a ako te arka poveze

koja si onda životinja

I tebi su donijeli istu

zdijelu punu sitosti

usirenih spašenja

usplahirenih spasioca

bez pojasa

samo vjeruj i bit će

samo se uzdaj

samo se podaj do kraja

i biti će sve kako treba

ne poklekni nego klekni

na koljenima moli

zapjevaj da duplo moliš

vjeruj i bit će

u međuvremenu umiremo

skidamo osmijehe kao gaće

na brzinu da ne primjete

goli nisu dobri

goli su oni najgori

i djeca više nisu djeca

obučeni mundiri na plažama

bez nade da potamne

ah i te mame

djeca ne tamne sama od sebe

zalutali vojnici

crnci

prevelik grijeh za prelijep ten

moli samo se moli

u međuvremenu gledaj ratove

gledaj tuđa paćenja

gubljenja lutanja stradanja

to su oni koji nevjeuju

to su oni koji ne mole

a i ako te povede arka

koja si onda životinja

ptičija gripa

svinjska

kravlja

bjesnilo psa

živa iz ribe

sida od majmuna

vjeruj i moli

što više molim

manje vjerujem

što više vjerujem

molim manje

manje ću znati

manje ću i imati

manje ću razmišljati

o isplovljenoj arci

ukrcavaju se i magarci

ostaju čizme uzvici

udarci ožiljci

mrene u očima

iskrivljeni stihovi

meni i njima

11.05.2017. u 06:23 • 3 KomentaraPrint#

vertigo





Bezvrijedna su nam ogledala

spontano rušimo stupove srama

tko jos sliči svome ličiocu

neka istupi odmah sad

ne zbog pogrda neke tuđe slave

te mutne boje neba iznad nas

nego zbog sramote svoje golotinje

vuka umorna od glodanja tog mesa

s jednom mišlju što će poslije jesti

Bezvrijedna su nam ogledala

iskrivljena istina našminkanih sjena

napisana uzvodno da se teže pročita

zvone nam zvona sa svih strana

mutimo boje neba iznad nas

mora su nam samo za plutanja

i sve baš sve se osim groblja smanjuje

i dan si kratimo samo zato

bolje se vidimo u mraku

tko jos sliči svome ličiocu

neka istupi odmah sad...

11.05.2017. u 06:20 • 8 KomentaraPrint#

Abortus duše IX





Zadavim ti ličinku

da mi ne odletiš

na prvi mural

sličan mom snu

i okrenem zanos

usmjerim izdisaje

zapnem za crtu

pomirenja svih

otkopčam kosulju

istjeram glad

zagrebem si lice

svakim padom

i postanem veći

tamniji od sutona

topliji od usana

blaži od pogleda

majke su iste

po praštanjima

i njima se poklonim

redovno nasmijem

postanem korijen

skriveni plod

moje su istine

daleko rijeđe

tuđe se laži

paucima hrane

puknutih mreža

gomila vrišti

pojavit će se rosa

na svakoj niti

oplakan sam bio

suza više nema

praštanja su gorka

svakog iskona

pa mogu i moja

ramena da osjete

bičeve bjesa

nemirnih kuja

u godinama sušnim

zavijat će bose

okrenute jutrima

koja nisu njihova

na oblaku stojim

tko zna za svrdlo

napunjen je srećom

zavjetovana laž

boli sve očaje

koji pasu po moru

plavom od gomore

i kad će nestati

znaju praskozorja

odlaze ruke u džepovima

molitve i prošnje

pogled u zemlju

odatle dolazimo

posramljeni se

njoj i vraćamo

svaki u svojoj plahti

ja u bjeloj

a ti ?

11.05.2017. u 06:18 • 5 KomentaraPrint#

razLIKe






navikana goro

napunjena slamom

kravo

ljut sam u sebi

na tebe

bijes

blijeda fleko

mreno u oku

stidna dlako

jezika mog

koliko treba da još

koliko da budem

koliko daleko

da odem

da znam

da vidim bolje

bez polarizacije

da si i ti

da nisam samo ja

nule dodavao

razlike pravio

daljine nadvikao

žico bez ptice

gitaro bez žice

sluha nemam

za tebe više

nemam sitniša

da okrenem broj

da priznam

sam sebi

da nisam tvoj

rukav na košulji

otkopčan svijet


In focus

11.05.2017. u 06:07 • 3 KomentaraPrint#

petak, 05.05.2017.

Raspet sam






Slagao sam artičoke

redao po gorčini

i svaku crtu s ceste srama

spremio sam u kutiju

da ti pokažem da putujem

ne mislim na planine

na kojima je kamenje

riječi tvoje zanijekalo

tebi je svejedno

slučajnost i nebitnost

nisu srodnici poput nas

jednodnevni leptiri

obučeni u vojnike

košulja napunjeih isprikama

svako ima pravo

da zna da to sam ja

jedan običan

koji sluša

tko sam ja

naranča u rukama

napukle kore

koja peče rane

tih ruku koje se mole

na isušenim morima

očima mudrim

a riječi i čuda

više u sebi nemam

raspet sam


05.05.2017. u 22:00 • 7 KomentaraPrint#

traži se pas




Odlazim ovo jutro potajno

i čitam na stubu srama

da se traži pas izdane vjernosti

i odaziva na ime iz prošlosti

koje mu visi oko vrata

na ogrlici sa nitnama

koja je tko zna zašto služila

i taj pas više nije vjeran

i nije gladan izglodanih kostiju

koje još zaudarju na iscjedak

i crve u njima neću koristiti

za hvatanje malenih ribica

koje mi redovno doplivaju

misleći da sam leš koji pluta.

Odlazim ovo jutro potajno...

05.05.2017. u 22:00 • 8 KomentaraPrint#

Sve se (Krpeljima 1992)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us





Sve se osim groblja smanjuje

posljednji plotuni paraju moja sjećanja

nadgrobne ploče bez lica

prepoznam im osmijehe

vidim svoje djelove u njima

sjete li se oni ponekad nas

u praznim čašama kad muzika

nadjača našu bol skrivenu

prepoznam ih u svitcima

prepoznam ih po pramenovima

prepoznam ih u svom dnevniku

koji i živi zahvaljujući njima

često se stegnem u grču

stisnem zube kao prvu noć

ako i ne provirim nestat će opet

i sva milovanja istih sjena

i nije ih pucanj ubio

i nije im metak skinuo osmijeh

i nije im rat ruke prekrižio

i što će mi ruke moje

kad rukovanja više nema

i što će mi vise oči

kad ih žive ja ne vidim

i što će mi moj osmijeh

zalijepljen na ovo lice

tužnog klovna uplakana

i što će mi sjećanja

ove ovce bez krpelja

i sve se osim groblja smanjuje

nadgrobne ploče bez lica

na svakoj od njih

moja tuga počiva

na svaku od njih

posadim drvo života

i sebe zalijem

zbog vas i živim...

05.05.2017. u 22:00 • 9 KomentaraPrint#

Poste Restante






Nisam uzdah pun cimeta

simetrijom zalizana kosa

pretjerano namirisan vrat

stegnut u žutu kravatu

mekanih uznojnih ruku

naviknutih na pedikere

na prsten sa pečatom klana

na osam različitih vilica

i isto toliko žlica

na predugačkom stolu

praznom kao jutro

umiru mu dani kao i moji

i znam se nalokati

i znam se nalomiti

i znam se naloviti

i znam se naložiti

i znam se naludovati

i znaju me nalupati

i šakama i pogledom

i baciti pod stol

prazan kao i jutro

jer i vaš i naš

poste restante

on zove u sumrak

05.05.2017. u 22:00 • 2 KomentaraPrint#

Lijepo je bilo krvariti




Ja sam jedna od onih zakaluđerenih
budala koja osim premlaćene ljubavi nema ništa misleći da je i to dovoljno da
se održi kazna vezana nejasnom prošlošću jednog
tako providnog jutra koje samo jesenje proljeće može da stvori.
Tuga koja se slijevala dugi niz godina, danas,
vjerovatno poticana veselim kapljicama koje su redovno bile tužnije od samih stolova oko mene u danima tame.
Za čovječanstvo postoji vrijeme prije Krista i vrijeme poslije njega,
ja svoje vrijeme mjerim drugačije mada nam se svi svetci poklapaju, sve dolazi redom,
vrijeme prije mraka i vrijeme poslije mraka...
Navika, naslonjena potkova pobjedničke utrke koja se nikad nije ponovila koja je samo bila
biti i ostati, koja me koštala stanja kojeg smijem nazvati rekapitulacija duše...
Saharin je bila i suviše gorak, korištena prebrzo, premnogo, istrošena u prokletosti
nejasne prošlosti moje.Ovo je slijedeći dan poslije jučer...



"neću biti nedorečen

neću spajati

navikama

naše obraze

koji pridržani

u dlanovima

naginju

prema prozoru

u kome je

svjetlost

bijela"...


Svi su se uvukli u svoja ramena bez obraza lakše podnosimo svoje laži. Kucao sam ti davno na vrata kuc, kuc,kuc...
Danas živimo u nekim desnim hemisferama, osluškujemo susjede, kucaju i oni na vrata
nock, nock, nock...
Željan sam slavonsokog hrasta.


stigao je prije

nego je stigao

da zavadi obje

ruke u zraku

umorne od mahanja

zadnjeg ovog



Mogu dugo ostati budan kao da je noć jedini saveznik kome vjerujem i kao da neprospavana nije ništa bolja od naspavane, trijezna od pijane...


bez oklopa

prazna kao noć

izrasta snen

vezan za krila

prah je na njima

dodiruješ i ubijaš

svakim pokretom

leptira u prvim

koracima

slobode nema

u njima ili nama

pitam sebe


Pročitam ponekad stih, dva, onako iz sredine


splasnutog sjaja

ove luke očaja

u kome ležim


Nisam baš u svakom stihu nisi niti ti, tko sam što sam?
Redovno dišem, završavam dan ispunjen nikad sebe pun.
Spalit ću i ovu noć na lomači...


da je zrak

samo sloboda

udavio bih

sve svoje dane

u prvoj kiši

i udahnuo

i izdahnuo

isti tren jer

sebe ne čekam


Znam da je nešto iznad nas, nepojmljivo i nepoznato. Prepoznam ponekad u oblaku znak koji mi govori u zagonetkama...


"U noći presvučenog titana

kipovi naših tijela šute

lijepo je bilo krvariti

pod ovakvim nebom

a jutro će pronaći samo

odgovor zamišljenih

pluća u tvojem krilu

jer u tvom naručju dišem

i srce morskom solju napunjeno

u svakom licu vidi tvoje

lijepo je bilo krvariti

pod ovakvim nebom."

05.05.2017. u 22:00 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.04.2015.

Dodirnuo sam nebo
i vidio sve osim tebe
sad mogu i da padam
vakumirano govno i
beskonacno plavetnilo
a plahta preko glave
skriva mizernog lava
sav u tom sjaju
dinar u svakom oku
jebeno sam bogat
izdrkan po kontinentima
pravim mljecni put
gradim taj savrseni stih
dva dubok pola sirok
dva visok bez kriza
s krizom do neba vele
dodirnuo sam nebo
i vidio sve osim tebe
zbog dinara u oku

30.04.2015. u 03:09 • 1 KomentaraPrint#

...

Hrane se i golubovi

Kruhom sitosti

Naše pohlepe

Noge nam ližu

O kako smo veliki

Pas bez osmijeha

Traži gospodara

Kost odvojena od mesa

Nije samo rana

Glad nam dolazi od sitosti

Puni su nam dzepovi

Prazne su nam oči

Duboko duboko dole

Želim

30.04.2015. u 03:07 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.04.2015.

sick rhyme


Free Image Hosting at www.ImageShack.us





Bolestan mi svaki stih

poslije tebe

rhyma

ponuđene zaplete

za loše ishode mijenjam

jedan za jedan

tebe za mene.

Nisam našao svemir

odgovor u zvijezdama zapisan

moju kob

sakrivenu ličinku

duboko

duboko u meni

kao azbah

opojan

s vremenom mrtav

malaksao nemir,

preko visokih potpetica

probao sam preći za noć

ostao sam kažnjen

kao i ti

balerino srca mog

tijela poput viončela

što tiho na prstima

opet si otplesala

nestala si

otišla

nestala u zadnjoj rečenici

ponosna kao pauk

ukusna kao lettuce

začinjena samo sa

boli mojom.



For women under construction...



05.04.2015. u 20:10 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.06.2013.

Marathon sjećanja

Nikada nisam mogao dugo

hodati bos po sjećanjima

i uvijek bi me peklo prvo

po stopalima koja su postala

tvrda od tih čekanja

neprekidnih skakutanja

i skidanja cipela svaki put

kada ti pokucam i kad otvoriš

ta svoja vrata od ebanovine

koja su sva mora ovoga svijeta

pokušala da zadrže,da ne potonu

u grijeh koji ljubi zbog dubine

svakog namjerno ostavljenog.

Nikada nisam mogao dugo

hodati bos po sjećanjima

i uvijek bi me peklo prvo

po stopalima koja su otišla

dosta dugo poslije tebe

i koja su zastajala i okretala se

pomisljajući na posljedni korak

u svakom slijedećem koraku

zbog koraka tih tvojih

koje ponekad začujem

ispred vrata od ebanovine

koja su potonula u nama.

Nikada nisam mogao dugo

hodati bos po sjećanjima

i uvijek bi me peklo prvo

po stopalima koja ližem

zbog samo jednog koraka

dugog kao marathon.

13.06.2013. u 04:23 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.06.2013.

2 kamena

Dva sam ispustio kamena
da isplivam prije zalaska
teških obraza od jecaja
umoran od odrastanja.
Ispustio sam dva kamena
bez gravitacije i tereta
nogama u zraku okrenuta
budućnost mi sadašnjost guzi.
Kamena sam dva ispustio
kamena dva što sam podigao
uzmiču prema gori prema gore
vratiti će se jednom da sjednu
pokraj kamena...


04.06.2013. u 03:24 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.01.2013.

ka nebu i u srcu

Kako god da me pogleda

ljepota zarazne ljubavi

od sreće samo prstom

pokrijem i tu zvijezdu.

Dopustim joj da me uveliča

raširenih ruku da igram

glavom ka nebu i u srcu

po odrazu sam njenom stvoren.

I kroz čašu crvenog vina

posadim bijelu ružu

i pričam joj satima

u vrtu tarantalovom.

I dok me gleda u zagrljaju

stvara me smije se

nezamislivom stvarnošću

zatvara bore i godine.

Kako god da me pogleda

tražim svoj odraz u njoj

neke eksere na zidu tupe

osvojile su sretne slike.










27.01.2013. u 06:47 • 1 KomentaraPrint#

petak, 24.08.2012.

Sssss

Sami sebi stvaramo svjetove

sigurni samo svojim stranama

sačekajmo svoje sutra sada

spokoj se smije strah se sudara.

Sami sebi stvaramo svjetove

svijeće samo sjaje sutonima

sjaj smijeha sjaj slave

suparnicima smo stegnuti

stopala su stradala

stojimo samo sekundama

sipamo samo, suparnici srču

skapavamo, silni su

sinovi slijepi sude samo spokoj

stoljećima...

Sami sebi stvaramo svjetove

sjaj sunca stvara sretna srca

sagradimo sami svoju sakristiju

sahranimo suparnike sagriješene

skinimo samar samrtan

smijemo se slobodi

sami svoji sanjari

samo smo sanjali

spavaju Slaveni...

24.08.2012. u 02:49 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.08.2012.

Paleta

Danas započinjem život

iznemogao od hodanja

neispavanih lutanja

slijep od traženja

potpuno sam ispunjen

bez neke veće ljubavi

za bilo koga

niti za sebe je nemam

ali znam da traženje

nije niti spas

niti bolje od sakrivanja

samo nekoliko boja

možes istisnuti na paletu

ako ih promijšaš pravilno

nemoraš tražiti drugu svijetlost

osim sebe...

21.08.2012. u 05:40 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.08.2012.

možemo

Savladao sam te

ili sam sebe izgubio

i šta sad

smirenost barbe nemam

mreža i s rupom

ulovi komad ili dva

i ljubav i tugu

uguše sitni sati

i pet osmijeha u danu

i ljubavne igre odsjaja

svi vjeruju u nas.

Savladao sam se sam

ili sam tebe izgubio

i šta sad

i rupa u mreži

propusti komad ili dva

i mržnju i sreću

ožive sitni sati

osmijeh u pet dana

i odsjaj ljubavne igre

svi vjeruju u nas

možemo li i mi



11.08.2012. u 06:27 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.08.2012.

Amore no amore


Dodirom šutnje nakislih njiva

neba dodirujem ponosom lažnih

isto tako nakislih uspomena

stvorenih po uzoru tragičara.

Nekad smo njive valjali tijelima

pokriveni maglama obranih jeseni

živo-žute, živjele su u nama

dugo, dugo još poslije šutnje.

Tame su bivale češće, spokojne

jutra je i dalje netko dole klao

zidanja su prerasla kultove

sebe smo nagradili strijelom

Amor krvavih ruku

umoran na koljenima

na njivi šutnjom oranoj

poražen opet od mene

jedini Bog slabiji od mene.

07.08.2012. u 02:17 • 0 KomentaraPrint#

Free Web Counter









Isus na grudima
na grudima Isusa
tebe nema...




Man under construction



Tko je od nas crnji
kruh ili ja?




Živi sam neki mrak
u meni osvjetljen
svjetionik



Sjedi hram pokraj mene
boji se da uđe...



Copyright © Focus
Zabranjeno je korištenje
ovdje objavljenih radova
bez pristanka autora